MUZIKA JE ZVUČNI ZAPIS NAŠIH ŽIVOTA
Broj koncerata
članova orkestra
“Veljko Kuzmančević, popularni, zgodni, mladi kompozitor nastupio je na Vidovdan na beogradskom Savskom trgu. Simfonijska poema pod nazivom „Lazarus“ u ambijentu punom simbolike, ispred spomenika Stefanu Nemanji na Savskom trgu, lepo se naslonila na priču o knezu Lazaru i danu kada je pala je teška odluka koja je Srbe posećivala još mnogo puta posle toga. To pitanje ili dilema – potčiniti se bez borbe mnogo jačem neprijatelju, ili pružiti otpor iako su nade za pobedu slabe, a sudbina u ropstvu posle toga još crnja i teža. Sultan je dobio odgovor koji je tražio, turska sila je izazvana i ugovoreno je vreme bitke. Na Vidovdan, stari praznik Slovena, odlučeno je „da se vidi ko je vera, a ko nevera“. I danas se dobro sećamo čuvenog njegovog opredeljenja za nebesku Srbiju, odnosno za „krst časni i slobodu zlatnu“ koje je pokušao da odbrani, što je u naše vreme zbog zloupotrebe i iskrivljavanja od strane ateista postalo predmet podsmeha… Ovaj umetničko-zvučni nastup, kojim je dirigovao Đorđe Stanković, bio je propraćen i prikazom života velikog župana Stefana Nemanje, zadužbinara manastira Đurđevi stupovi, Studenica, Hilandar…
Mudri ljudi kažu da je muzika zvuk koji misli. Zvuci kompozitora Veljka Kuzmančevića, autora instrumentalne muzike za film i pozorište i kao producenta koji radi u Narodnom pozorištu u Beogradu – sentimentalno su čvrste, lagane i povremeno teške. Takve su jer, nspiraciju pronalazi u tekstu. Kada se radi serija ili pozorišna predstava sve polazi od teksta. Ovo je njegov „put do slave i bogatstva, put do trona“…Tekao je poput neke reke, a sve su reke po malo krivudave, nailaze na razne prepreke, povremeno ulaze u široku kotlinu i odakle dugo i mirno teku kroz klisuru. One koji pomno prate njegovu karijeru našeg sagovornika, odvajkada je golicala priča da je ta reka i zlatonosna…”
Gordana Mašić BAZZAR, Jun 2021.